Detalji

Napisao/la don Ivan Aničić

Objavljeno: 29 Listopad 2024

Hitovi: 846

Đakonsko ređenje u Sinju - 2024.

Predvodeći euharistijsko slavlje u bazilici Gospe Sinjske u subotu, 19. listopada, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić zaredio je za đakone šestoricu mladića, dvojicu na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije: Branimira Ivančića i Ivana Silića, trojicu na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu: fra Olivera Marčinkovića, fra Marka Plejića i fra Valentina Radaša te fra Benjamina Milkovića na naslov Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru.

Nadbiskup Križić u svojoj je propovijedi u prvom redu istaknuo povijesnu i duhovnu važnost đakonske službe koja seže sve do prvih dana Crkve te podsjetio na uspostavu đakonata o kojoj pišu Djela apostolska. Naime, prva Crkva bila je jako osjetljiva na svoje najugroženije članove po uzoru na Isusa Krista koji je došao kao Božja utjeha onim najjadnijima te su njezini imućniji članovi na svetu misu donosili priloge za siromašnu braću. Uvidjevši da, uslijed ljudskih slabosti članova zajednice, dolazi do nepravednoga dijeljenja dobara apostoli, koji su bili zauzeti oko navještaja, donose odluku da se odrede „ljudi na dobrom glasu i puni Duha Svetoga“ za služenje kod stolova. Iako je služba đakona u Crkvi najprije bila karitativne naravi ne može se izbjeći govor o njezinoj povezanosti s duhovnim radom jer siromasi nemaju potrebu samo kruha, već i ljubavi, dostojanstva, pažnje i utjehe. Posegnuvši za riječima Drugoga vatikanskoga sabora o đakonatu zapisanima u konstituciji Lumen Gentium, mons. Križić pokazuje kako je danas đakonska služba prije svega usmjerena na sakramentalno i duhovno područje. Slijedeći riječi sv. Polikarpa Koncil za đakone kaže: „Neka budu milosrdni, marljivi, hodajući po istini Gospodina, koji je postao sluga svih“.

Nakon homilije nadbiskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni obukli službeno liturgijsko ruho: štolu preko lijevoga ramena: znak dostojanstva i vlasti, i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti. Na kraju obreda, iz nadbiskupovih su ruku primili evanđelistar te s njime izmijenili cjelov mira, nakon čega su pristupili služenju kod oltara.

Prije samoga blagoslova himnom „Tebe Boga hvalimo“ narod okupljen na ovo slavlje dao je čast i hvalu Trojedinom Bogu, a potom je nadbiskup čestitao svim ređenicima, njihovim obiteljima i župama te udijelio svečani blagoslov nakon kojega je uslijedilo zajedničko fotografiranje.