Prisojački župnici
XI. don Ivan Aničić, sadašnji župnik ( kolovoz 2024 ÷
don Ivan Aničić rođen je 21. kolovoza 1996. godine u Mostaru, od oca Anđelka i majke Ružice, r. Jurić. Kršten 13. listopada 1996. Krizman u Mostaru, 12. lipnja 2011. Završio Srednju elektrotehničku školu u Mostaru, u lipnju 2015. prijavio se u bogosloviju i poslan u Zagreb, gdje započinje svoj Filozofsko-teološki studij, koji diplomira 2020. godine s tezom “Tragom štovanja Blažene Djevice Marije u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji”. Iste godine zaređen je za đakona u mostarskoj katedrali. Đakonski pastoralni praktikum obavio je u župi Presvetog Trojstva Blagaj – Buna, te je ujedno pohađao predavanja Đakonske pastoralne godine u Sarajevu.
Biskup Petar Palić ga je zaredio za svećenika 29. lipnja 2021. godine, a mladu misu slavio je 17. srpnja 2021. godine u Katedrali. Do sada je pastoralno djelovao u sljedećim župama: najprije u mostarskim župama sv. Luke i sv. Marka, Ilići – Cim. Zatim biskup Petar imenuje ga 2022. župnikom vikarom župe sv. Ivana Apostola i Evanđelista u Mostaru, da bi nakon toga 2023. godinu i sve do imenovanja za župnika župe Prisoja proveo u Župi Uznesenja BDM u Dračevu. Dekretom od lipnja 2024. godine stiglo je imenovanje za župnika župe Uznesenja BDM Prisoje, koju je preuzeo 23. kolovoza 2024.
Zanimljivo i vrijedno spomena je da je don Jakov Bagarić upravo iz te župe došao u Prisoje za župnika 1981., a da je don Srećko Čulina iste godine otišao iz Prisoja upravo u Dračevo. Osim njih i naš don Mate Šola u dva navrata je djelovao u Dračevu kao kapelan. Prst Božje sudbine i zagovor Velike Gospe još jednom je spojio ove dvije župe.
privreneni upravitelj
don Antonio Krešić, djelovao (svibanj ÷ kolovoz 2024)
don Antonio Krešić svećenik Trebinjsko – mrkanske biskupije. Rođen u Dubrovniku, 6. studenoga 1993. od oca Nikole i majke Marice, r. Obad iz župe Bezgrešnog začeća BDM – Hrasno. Nakon završene osnovne škole u Hutovu upisao je Opću gimnaziju u Čapljini (2008. – 2012.). Po završetku srednje škole upisuje Pravni fakultet u Mostaru. Nakon završene druge godine studija odlučuje se na svećenički poziv te 2014. godine odlazi u Zagreb na Filozofsko – teološki institut Družbe Isusove na Jordanovcu. Diplomirao je u lipnju 2019. godine. U rujnu iste godine biskup Ratko ga šalje na pastoralno – teološku godinu prakse u župu sv. Franje Asiškog u Čapljinu gdje obavlja i svoj đakonski praktikum. Za đakona je zaređen 30. studenoga 2019. u crkvi Duha Svetoga u Bobanovu naselju, župa Prenj, a za svećenika na Petrovdan, 29. lipnja 2020. po rukama biskupa Ratka Perića. Svoju Mladu Misu proslavlja 5. srpnja 2020. u župi Hrasno. Dekretom biskupa Ratka od rujna 2020. godine imenovan je župnim vikarom župa sv. Marka – Cim i sv. Luke – Ilići. Od kolovoza 2021. do kolovoza 2022. godine obnašao je službu župnog vikara u župi sv. Ivana ap. i ev. u Mostaru. Od kolovoza 2022. godine imenovan je župnim vikarom župe sv. Mateja ap. i ev. Mostar. Po odluci biskupa Petra Palića, tadašnji župni vikar župe sv. Mateja ap. i ev don Antonio Krešić od 12.5.2024 god prelazi na novu službu upravitelja u župu Uznesenja Blažene Djevice Marije Prisoje. Tu ga je zatekla užurbana priprema oko proslave "100 godina župe", koju je skupa sa župljanima odradio besprijekorno. Antoniju veliko HVALA i molimo od Boga obilje pastoralna rada, duhovne radosti i svakovrsne milosti u životu i izabranu svećeničkom zvanju!
X. don Ivan Bebek, djelovao (2014. ÷ svibanj. 2024. god.)
don Ivan Bebek rođen je 3. ožujka 1977. u Ljubuškom. Potječe iz obitelji Drage i Kate r. Bebek iz Šipovače, župa Šipovača-Vojnići, općina Ljubuški. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Šipovači (1983.-1987.) a naredna četiri u Vitini (1987.-1991.). Ujesen 1991. godine upisao se u klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku ali su svi učenici vrlo brzo, zbog ratnih događanja, premješteni u Split i tamo upisani u Nadbiskupsko sjemenište gdje je don Ivan završio školovanje polaganjem ispita zrelosti 1995. godine. Iste godine don Ivan je započeo filozofski i teološki studij na isusovačkom Teološkom institutu u Zagrebu. Nakon završene dvije godine filozofije (1995-1997.) jednu godinu je služio vojsku u Čapljini (1997.-1998.) a onda je završio teološki dio studija (1998.-2001.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je biskup Ratko Perić 26. prosinca 2001. u Šipovači-Vojnićima a za svećenika isti biskup 29. lipnja 2002. u Mostaru. Prije svećeničkoga ređenja vršio je đakonsku praksu u rodnoj župi te u župi Srca Marijina u Zagrebu koju vode isusovci. Njegova prva služba nakon svećeničkoga ređenja bila je u Studencima. Imenovan je 29. srpnja 2002. za župnoga vikara odakle je 8. kolovoza 2006. premješten na službu župnoga vikara u katedralnoj župi u Mostaru. U listopadu je bio premještaj za župu sv. Josipa radnika na Domanovićima kao župni vikar a po smrti župnika don Ive Pavlovića imenovan je župnim upraviteljem župe sv. Jospa radnika na Domanovićima. Dekretom od 14. kolovoza 2014. godine je stiglo imenovanje za župnika u župu Uznesenja BDM Prisoje, gdje djeluje skoro punih 10 godina (tri mjeseca manje). S velikim žarom i radošću, što je baš njega zapal čast da bude župnik povodom velikog jubileja 100. godina samostalne župe Prisoje, don Ivan se zalagao i pripremao kako sebe tako i cijelu župu za tu veliku obljetnicu. Za tu prigodu dao je i da se tiska monografija "Stoljeće župe Prisoje" autora fra Roberta Jolića, ali zbog dugogodišnjih problema sa kralježnicom i sve težeg kretanja i obavljanja svojih obveza, čak je došlo da nije bio u mogućnosti govoriti Sv. Mise, u svibnju. 2024. god., tri mjeseca prije zakazane centralne proslave stogodišnjice župe Prisoje, biskup Petar Palić ga oslobađa službe župnika i upućuje na liječenje u Caritas-ov dom za starije i iznemogle “Sveta Obitelj” - Mostar.
Veliko HVALA naš don Ivane i kako si često znao reći "Božje oko sve gleda i ništa mu se sakrit ne da", tako neka pogleda na tvoj predani rad i bude ti u pomoći na svim tvojim putima.
IX. don Gordan Božić, djelovao (2009. ÷ 2014.)
don Gordan Božić, rođen je 24. listopada 1966. u Blizancima, župa Gradina, općina Čitluk, a sin je Mladena i Ljilje r. Zubac. Četiri razreda osnovne škole završio je u Blizancima (1973.-1977.) a sljedeća četiri u Čitluku (1977.-1981.). Nakon toga završio je klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1981.-1985.) te je u jesen 1985. upisao studij filozofije i teologije na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. Nakon prve godine studija služio je vojsku u Bitoli (1986.-1987.), potom nastavio studij u Sarajevu gdje je završio pet godina a šestu (1991.-1992.) na Nadbiskupskoj teologiji u Splitu. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je 5. travnja 1992. biskup Pavao Žanić u Splitu (župa sv. Pavla, Pujanke) a za svećenika 29. lipnja 1992. biskup na istome mjestu. Prva njegova služba bila je župni vikar u Šipovači-Vojnićima odakle je dekretom od 3. studenoga 1993. premješten za župnoga vikara u Studencima (1993.-1994.). Nakon godinu dana, dekretom od 9. srpnja 1994., premješten je za župnoga vikara u Mostar, u župu sv. Ivana Evanđelista (1994.-1998.), a potom na istu službu u Stolac (1998.-2000.). Nakon toga bio je župni upravitelj župe sv. Luke u Mostaru (2000.-2003.), te od 2003. župni upravitelj župe Rotimlja i iseljene župe Stjepan Krst. Godine 2009. imenovan je na službu župnika u Prisoje, općina Tomislavgrad, gdje ostaje na službi do 2014. godine. U ovih pet godina pastoralnog djelovanja u našoj župi, tj. darivajući nesebično sebe nama, sve na veću slavu Krista, don. Gordan je ostavio veliki trag, učivši nas zajedništvu s Bogom i međusobno. Posebno smo uživali slaveći Boga pjevajući, a kaže sv. Auguistin „tko pjeva dvostruko moli“, a mi smo se dobro i uslišano molili provodeći sve ono vrijeme, sate i sate na probama, misnim slavljima, nastupima, putovanjima. Don Gordan je bio živi svjedok Krista i Crkve, koji je raspjevao našu župu i probudio je iz nekog polusna. Kako je ne bi probudio, kad je iz crkve i župne kuće svakodnevno dopirala glazba. Pogotovo subotom, klavijature, gitare, bubnjevi, sva čuda i čudesa, u jutro, po danu i uvečer: elektro bendovi, razne gupe, muška i ženska klapa, mali i veliki zbor… Dragi Gordane, velik je to zalogaj Vašeg života koji ste poklonili nama i Bogu, što reći nego veliko HVALA! Pored spomenutog duhovnog don Gordan je brinuo i o materijalnom dobru ove župe, te je tako nastavio i završio započete projekte, spomenimo samo veće, asfaltiranje i uređenja crkvenog dvorišta, te završio kapelicu srca Isusova na groblju Glavičice. Dekretom od 14. kolovoza 2014 g. premješten na službu župnika u župu sv. Josipa Radnika - Domanovići.
VIII. don Mihovil Zrno, djelovao (1983. ÷ 2009.)
don Mihovil Zrno ,
rođen je 2.svibnja 1945. godine u Galečiću, župa Šujica, općina Tomislavgrad, kao drugo od osmero djece (šest braće i dvije sestre +dvoje rajni) oca Marka i majke Mare (r. Perković). Kršten je 3. svibnja 1945. u Šujici. Krizman je također u rodnoj župi 2. listopada 1952. Od njih šestorice dvojica su svećenici, don. Mihovil i fra. Stojan - dugogodišnji misionar u Africi -Kongo. Mihovil je osnovnu školu završio u Šujici, a gimnaziju u Zadru. Filozofsko-teološki studij je završio u Splitu, gdje je ređen za đakona. Za svećenika je zaređen u Studencima 29. lipnja 1971. Mladu Misu proslavio je u Šujici. Mladomisničko geslo bilo mu je: "Gospodin je jakost moja!". Službu župnika u Drežnici je obnašao od 1972. do 1983. godine, a župnika u Prisoju od 1983. do 2009. godine.
U ovih 26 godina u župi Prisoje, don Mihovil je ostavio veliki trag, kako na duhovnom tako i na materijalnom dobru za ovu župu. Župljani su ga cijenili kao izuzetnu osobu, koji je skoro cijeli svoj pastoralni rad posvetio ovoj župi, a kojemu bi po potencijalu, erudiciji i predanosti svojoj službi, možda više odgovarala prvostolnica. Došao je 1983. god. na obavljene pripremne radove za izgradnju nove župne kuće, koju je onda uz pomoć župljana i sagradio, u razdoblju od 1983 ÷ 88.
Župnu crkvu „Uznesenja BDM“ sagrađenu neposredno pred početak Drugoga svjetskog rata od lijepog klesanog kamena, don Mihovil, zajedno sa župljanima je temeljito obnovio i preuredio od 1991 ÷ 97. godine, koja je nakon što je dovršena obnova i posvećena. Uz crkvu, u sklopu njenog dvorišta sagradio je i mrtvačnicu, te započeo i uređenje crkvenog dvorišta. Također je u brdu iznad župne kuće, opet na poticaj župljana uredio postaje križnog puta – "KALVARIJU" , koja završava oltarom i brončanim kipom „USKRSLOGA KRISTA“, koji sa svojim raskriljenim rukama sa vrha kalvarije, simbolično kao da je zagrlio cijelo Prisoje, a kako prisojana ima diljem svijeta tako preko njih i cijeli svijet. Na groblju Glavičice u Dučiću, je na temeljima stare kapelice koja je u potpunosti uklonjena započeo gradnju nove kapelice srca Isusova, u sklopu koje je i mrtvačnica. Kapelica ima oblik jedra, u vrhu kojeg je i mali zvonik s pripadajućim zvonom, a može primiti do 60–tak osoba. Također i na groblju Maletovac je obnovio kapelicu i ogradu groblja.
Nakon 38 godina predanog pastoralnog rada, umirovljen je zbog ozbiljnih zdravstvenih teškoća. A poslije uspješnog bolničkog liječenja i oporavka, proboravio je u svećeničkom domu u Mostaru više od 12 godina, nesebično služeći koliko je mogao u mostarskoj katedrali, župi Sv. Mateja apostola i evanđeliste i gdje got je trebalo. Ne treba ni napominjati da je bio redovni sudionik proslave "Velike Gospe" u Prisoju.
U četvrtak, 27. siječnja 2022., u 15 sati, preminuo je u bolnici u Mostaru, kada njegovo presađeno srce više nije moglo izdržavati sve napore te je prstalo da kuca. Prema njegovoj želji: „ tamo gdje umrem pokopaj te me, bilo to u Zagrebu, Mostaru ili Prisoju“. Tako je (unatoč potihoj želji prisojana da bude sahranjen u Prisoju) don Mihovil sahranjen 29.1.2022 god., u katoličkom groblju u mostarskom naselju Raštani, župa Sv. Mateja ap. i ev. u svećeničku grobnicu. Providnost je htjela da on bude prvi svećenik sahranjen u ovoj grobnici. Dragi naš don Mihovile Zrno, neka ti ne bude teška zemlja humska, neka ti Svevišnji bude milostivi i neka te nagradi za predan rad na njivi Gospodnjoj. Amen!
VII. don Jakov Bagarić, djelovao (1981. ÷ 1983.)
don Jakov Bagarić
Jakov je rođen u Bukovici 5. prosinca 1925. od oca Ivana i majke Ruže rođ. Pokrajčić. Iz obitelji dva su sina prihvatila duhovno zvanje: Ante je postao redovnik s imenom fra Ivo, član Hercegovačke franjevačke provincije, a Jakov je zaređen za svećenika u Splitu 5. travnja 1953.
Osnovnu školu pohađa u Brišniku: 1934. – 1938., te sedam godina male i velike gimnazije u Travničkom sjemeništu: 1938. – 1945. Gimnazija prestaje djelovati 22. veljače 1945., a već su učenici iz Travnika pušteni kućama zbog ratnih pogibelji. Dvogodišnji vojni rok služi u „BiH – svuda“: 1945. – 1947., kako veli sam don Jakov.
Osmi razred s maturom završava u klasičnoj sjemenišnoj gimnaziji u Splitu: 1947. – 1948., gdje nastavlja filozofiju i teologiju: 1948. – 1953., kada je zaređen.
Upravitelj župe Klepci: 1953. – 1981. Misu slavi u Dračevu u groblju, a stanuje u Gabeli. Gradi župni stan: 1966. – 1969., a crkvu dovršava 1974.
Župnik u Prisoju 1981. – 1983.
Duhovni pomoćnik u katedrali u Mostaru: 1983. – 1992. U vrijeme rata u Studencima, u Bukovici, u Neumu: 1992. – 1996. U Dubrovniku: 1996. – 2001. Preminuo 6. lipnja 2001. Pokopan u svećeničkoj grobnici na Šoinovcu u Mostaru. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
VI. don Srećko Čulina, djelovao (1965. ÷ 1981.)
don Srećko Čulina, od oca Ivana i majke Ruže (r. Nuić), rođen 11.01.1928. u Drinovcima. Imao je sedmoricu braće i jednu sestru. Kršten je 11. siječnja 1928., a krizman 15. listopada 1936. u župi Drinovci.
Tri razreda osnovne škole polazio je u rodnim Drinovcima, a četvrti razred u Međugorju boraveći kod svoga strica fra Florijana. Upisao se kao vanjski učenik u malu gimnaziju na Širokom Brijegu, 1938.-1941., zatim kao sjemeništarac Mostarsko-duvanjske biskupije u Travničku gimnaziju, gdje je uspješno napredovao do Božića 1944. kada je morao napustiti Travnik i vratiti se u Drinovce. Dočekali su ga partizani i tražili da ide u vojsku u Makedoniju ili da ostane u mjesnom odboru kao pisar. Ostao je u Drinovcima do jeseni 1946., kada nastavlja školovanje kao mostarski sjemeništarac u Zagrebu, gdje je maturirao u lipnju 1949.
Upisao se u bogosloviju u Zagrebu. Nakon druge godine pozvan je u vojsku u Kruševac: 12. listopada 1951. do 12. listopada 1952. Iz vojske se vratio u zagrebačku bogosloviju. Zbog komunističkoga režima bogoslovija je bila zatvorena. Okupilo se nešto bogoslova i laika te se ipak počelo s predavanjima na filozofiji i teologiji. Završio je studij i diplomirao 1955. na temu Vjera i Crkva prema ratu.
Ređen je za đakona u Zagrebu, 20. ožujka 1955., a za svećenika, 29. lipnja 1955, ( dr. F. Šeper). Mladu je misu slavio u Drinovcima 17. srpnja 1955., a misničko geslo bilo mu je Milošću Božjom jesam što jesam (1 Kor 15,10). Zlatnu misu slavio je 17. srpnja 2005. u mostarskoj katedrali.
Obavljao je niz svećeničkih službi.
Bio je kapelan u Studencima.
Župnik u Vinici 1956-1965. gdje je obnovio župnu kuću i crkvu.
Župnik u Prisoju 1965-1980. i duvanjski dekan tri godine. (gdje je podigao novu župnu kuću, sada staru).
Župnik u Dračevu 1981-1988.
Župnik u Prenju 1988-1991.
Privremeno je umirovljen zbog slaba zdravlja 5. rujna 1991. s odredištem u Svećeničkom domu u Bijelom Polju. U vrijeme ratnih neprilika boravio je kod brata u Drinovcima 16 mjeseci. Posljednje godine života proveo je u Svećeničkom domu u Mostaru, gdje je preminuo 7. travnja 2018.
Sahranjen je na groblju Bartuluši 9. travnja 2018. u Drinovcima. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
privremeni upravitelj. don Tomislav Majić, djelovao (lipanj - kolovoz 1965.)
don Tomislav Majić, rođen je u Drinovcima 19.3.1937. god. Roditelji: Josip i Kata r. Alerić. Osnovnu školu pohađao je u Drinovcima (1944.-1948.). Nižu gimnaziju, kako se tada govorilo, odnosno od petog do osmoga razreda, u Ljubuškom (1948.-1949.), Sovićima (1949.-1952.) i u Zagrebu (1952.-1953.). Klasičnu gimnaziju završio je u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu (1953.-1957.). Dvogodišnju vojnu obvezu služio je u Podgorici i Vučitrnu (1957.-1959.). Nakon toga pohađao je filozofsko teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1959.-1965.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je u Zagrebu u proljeće 1964. godine, a za svećenika, nakon završene pete godine studija, u Grabovici 29. lipnja 1964. godine zaredio ga je biskup Petar Čule. Nakon što je filozofsko-teološki studij diplomirao 1965. godine u Zagrebu, biskup Čule ga je poslao za privremenog upravitelja župe Prisoje (lipanj-kolovoz 1965.).
Službe: privremeni upravitelj u Prisoju (1965.); župni vikar u Studencima (1965.-1968.); župnik u Trebinji (1968.-1969.), Buhovu (1969.-1985.), Jarama (1985.-1993.), Mostaru – Katedrala (1993.-1998.). Član Ordinarijata (1993.-1998.), član Nadzornog vijeća Biskupijskog Caritasa (1995.-1998.). Od 1998. župnik u Grljevićima. Trenutno u mirovini u Mostaru.
V. fra Vlado Vlašić, djelovao (1958. ÷ 1965.)
fra Vlado Vlašić, rođen je u Sovićima, 14. svibnja 1912. u obitelji Ivana i Klare r. Vlašić. Krsno ime: Damjan. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U novicijat je stupio 3. kolovoza 1929. na Humcu. Bogoslovni je studij započeo u Mostaru, a završio u Italiji, u Sargianu. Za svećenika je zaređen u Mostaru 16. Lipnja 1935. Djelovao je kao kapelan u Drinovcima (1936./-37.), kao pomoćnik meštra novaka na Humcu (1937./-1939.), a kao župnik u Blagaju (1939./-1946.), odakle je (1945./46.) upravljao i župom Nevesinje (1945./-46.), zatim u Čapljini (1948./-1950.), župnik u Crnču (1952./-53.), gvardijan i župnik u Mostaru (1952./-53.), župnik u Čitluku (1953./-1957.), kapelan u Duvnu (1957./-58.), župnik u Prisoju (1958./-1965.) i Ploče-Tepčićima (1965./-1970.). Godinu i mjesec dana proveo je u zatvoru u Ljubuškom, Mostaru i Zenici (1950./51.). Posljednja dva mjeseca života proveo je bolestan u samostanu u Konjicu. Tu je i preminuo 19. Prosinca 1970., u 59. godini života, 41. god. redovništva i 35. god. svećeništva. Pokopan je na konjičkom groblju Musali, 20. Prosinca 1970. godine.
IV. fra Zlatko Sivrić, djelovao (1949. ÷ 1958.)
Fra Zlatko (Ivan) Sivrić (1893.-1980.) je rođen 28. veljače 1893. u Međugorju. Osnovnu školu pohađao je u rodnom selu (do 1906.), gimnaziju kod franjevaca na Širokom Brijegu (1906.-1912.), a filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru (1913.-1918.). U franjevački red primljen je na Humcu 12. kolovoza 1912., svečane zavjete položio je u Mostaru 3. listopada 1916., a za svećenika je zaređen u Mostaru 24. lipnja 1917. Pastoralno djeluje najprije kao kapelan na Širokom Brijegu (1918.-1922.), pa onda u Ljutom Docu (1922.-1924.). Najduže je ipak ostao u Mostarskom Gracu, gdje je župnikovao punih 25 godina (1924.-1949.). Potom je devet godina župnik u Prisoju na Bušku blatu (1949.-1958.). Otada je pomoćnik u nekoliko župa: u Posušju (1958.-1960.), Gorici (1960./61.), Kočerinu (1961.-1969.) i Međugorju (1969.-1974.). Konačni je smiraj pronašao u širokobriješkom samostanu (1974.-1980.). Opismenjavao je nepismeno hercegovačko pučanstvo, osobito u Gracu. U ratu je spašavao koga je mogao; za to je 1970. dobio odlikovanje – Orden bratstva i jedinstva. O njemu je Branko Ignjac napisao knjigu pod naslovom Crveni fratar (Zagreb, 1979.).
Preminuo je na Širokom Brijegu od starosti 23. svibnja 1980. u 88. god. života, 68. god. redovništva i 63. god. svećeništva. Pokopan je na groblju Mekovac.
III. fra David Zubac, djelovao (1947. ÷ 1949.)
Fra David (Ante) Zubac (1919.-1993.) se rodio na Služnju, župa Čitluk, 24. studenog 1919. Pučku je školu završio u Čitluku (1926.-1930.), gimnaziju kod franjevaca na Širokom Brijegu (1930.-1939.), a filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru (1939.-1944.). U franjevački je red stupio na Humcu 5. srpnja 1936., svečane zavjete položio na Humcu 12. srpnja 1941., a za svećenika je zaređen u Mostaru 2. svibnja 1943. Najprije je kapelan u Tomislavgradu (1943.-1946.) i Rasnu (1946./1947.), ponovno u Tomislavgradu (siječanj - travanj 1947.), pa župnik u Prisoju (1947.-1949.), Crnču (1949.-1951.), Gorancima (1951.-1955.), Kočerinu (1955.-1958.) i Rakitnu (1958.-1961.), kapelan u Tomislavgradu (1961./1962.) i Posušju (1962./1963.), župnik u Rasnu (1963.-1969.), ponovno kapelan u Posušju (1969.-1973.), kapelan na Širokom Brijegu (1973./1974.) pa župnik u Gradnićima (1974.-1978.). Od 1978. na oporavku je najprije u Gorici, a onda od 1980. do smrti na Širokom Brijegu. Bio je poznati pučki propovjednik i misionar.
Preminuo je na Širokom Brijegu 27. listopada 1993. u 74. god. života, 56. god. redovništva i 51. god. svećeništva. Pokopan je na groblju Mekovac.
Župa bez župnika 1946.
II. fra Karlo Grbavac, djelovao (1937. ÷ 1946.)
fra Karlo Grbavac (Nikola) (1899.-1955.), rođen u Grabu, župa Veljaci. Obnašao je službe kapelana, vojnog kapelana i župnika. Kao prvi župnik u Grljevićima je sagradio župnu kuću, čatrnju i pomoćne zgrade. Bio župnik u Posuškom Gradcu 1934-1937. Tijekom rata pastoralno je djelovao u Prisoju (1937.-1946.). Nakon rata osuđen na 15 godina zatvora, kazna mu je smanjena na 7 godina, a u zatvoru je proveo gotovo 4 godine (1946.-1949.). Preminuo je u 66. god života, 47. god. redovništva i 42. god. svećeništva u Tomislavgradu 30. travnja 1955. godine. Pokopan na groblju Karaula u Tomislavgradu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
I. fra Klemo Doko, djelovao (1922. ÷ 1937.)
fra Klemo (Frano) Doko (1886.-1978.). Rođen je u Vidovićima, tada župa Gradnići, danas Ploče - Tepčići, 27. travnja 1886. Krstio ga je sutradan fra Petar Soldo. Pučku školu završio je u Gradnićima 1898., a gimnaziju kod franjevaca na Širokom Brijegu (1898.-1905.). Filozofsko-teološki studij započeo je u Mostaru (1904.-1909.), a završio u Fuldi, Njemačka (1909.-1911.). Franjevački habit obukao je na Humcu 13. kolovoza 1903., svečane zavjete položio u Mostaru 4. listopada 1907., a za svećenika je zaređen u Fuldi 25. srpnja 1910. Prvih pet godina djeluje kao kapelan: u Mostaru (1911./1912.), Humcu (1912./1913.), Duvnu (1913./1914.), Širokom Brijegu (1914./1915.) i Posušju (1915./1916.). Od 1916. tijekom gotovo 50 godina djeluje u duvanjskom kraju (do 1965.). Najprije je bio župnik u Vinici (1916.-1920.), zatim u Grabovici (1920.-1924.). U međuvremenu je (1922.) prešao iz Grabovice u Prisoje, gdje je ostao punih 15 godina (1922.-1937.). Tu je osnovao novu župu, dovršio izgradnju župne kuće, te započeo s izgradnjom crkve. Prve dvije godine po premještaju u Prisoje služio je i župu Grabovicu (do 1924.). Potom je u Duvnu (Tomislavgradu), najprije kao kapelan (1937./1938.) pa kao župnik (1938.-1941.). U ratno vrijeme bio je župnik u Šuici (1941.-1944.), a zatim u Seonici (1944.-1955.). Nekoliko godina služio je iz Seonice i župe Kongoru (1946./1947. i 1952.) i Bukovicu (1949./1950.), koje su ostale bez vlastitih župnika. Od 1955. je u mirovini. Deset godina provodi u samostanu u Duvnu (1955.-1965.), a tada dolazi na Široki Brijeg, gdje ostaje do smrti.
Preminuo je u dubokoj starosti na Širokom Brijegu 23. travnja 1978. u 92. god. života, 75. god. redovništva i 68. god. svećeništva. Pokopan je na groblju Mekovac.
