PRISOJAČKA PREZIMENA: Ćosići

Na duvanjskom području danas Ćosići žive u Tomislavgradu (16 obitelji, 65 članova), na Buhovu (11, 41), na Blažuju (2, 9), Vučipolju (1, 2), zatim u Prisoju i Cebari.

S jezičnog stanovišta prezime je nastalo od turske riječi kose ili perzijske kuse, a obje znače isto – čovjek bez izrasle brade i brkova, bezdlaki.

Ćosići su različitog krvnog podrijetla.

Pripadnici tog roda iz Buhova, Blažuja, Vučipolja i djelimično iz Tomislavgrada potomci su doseljenika iz istoimenog sela (Buhova) pokraj Širokog Briga, a tu su svojedobno nastali od starog roda Sabljića. Sabljići su zabilježeni u oba biskupska popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika (1741/42. godine 3 obitelji s 29 članova, a 1768. godine 4 obitelji s 40 članova), dok Ćosića još nema u Buhovu, jer je promjena prezimena od Sabljić u Ćosić kasnijeg datuma. Uz posjede u svojoj starini Sabljići i Sabljići rečeni Ćosići imali su imanja i u Eminovu Selu, koja su koristili u vrijeme ljeta kao ispasište za stoku. Kad su se neki od njih stalno naselili, nazvali su taj zaselak Eminova Sela imenom sela iz kojeg su doselili – Buhova pokraj Širokog Briga. Svojedobno su i Sabljići imali tu svoja imanja, ali su ih nakon Drugog svjetskog rata prodali današnjim stanovnicima duvanjskog Buhova.

Ćosići iz Prisoja “prije su se zvali Ljubasi” . Oni su starinom iz Roškog Polja, gdje je biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio 6 obitelji i 81 osobu s prezimenom Ljubasović, a njegov nasljednik na biskupskom tronu fra Marijan Bogdanović zatekao je 1768. godine također 6 obitelji s 54 člana.

Biskup je Bogdanović na buškoblatskom području 1768. godine zabilježio pretke današnjih prisojskih Ćosića: u Buškom Blatu (današnje Prisoje i Golinjevo) 14-člano domaćinstvo Nikole Ljubasovića i 9-člano kućanstvo Jure Ljubasovića; u Podhumu svoj dom ima 14-člana obitelj Lovre Ljubasovića; u Vržeralima je obitavala 8-člana obitelj Mate Ljubasovića.

Osim po Ljubasima Roško je Polje i na još jedan način vezano za rod Ćosića. U njemu je biskup Dragićević 1741/42. godine zabilježio l I-članu obitelj Jure Ćose (Georgius Chioso). Petnaestak godina ranije posve točno 1725. godine u Studencima pokraj Imotskog mletačke su vlasti dodijelile 7- članoj obitelji Mate Ćosića 6 kanapa zemlje, a po čemu je zabilježen i obiteljski nadimak Roškopoljac, koji će kasnije postati prezime potomcima nekadašnjih Ćosića iz Roškog Polja. Očito Jure Ćoso je ostao, dakle, u Roškom Polju, a njego prezimenjak Mate je odselio u Studence.

Što se pak tiče današnjih imotskih Ćosića, s maticom u Cisti Velikoj i Imotskom, njihov je najstariji za sada poznati predak, drži fra Vjeko Vrčić, bio Ali beg Kjose (Ćose), islamske vjeroispovijesti, zabilježen 1622. godine u jednom spisu imotskog kadije kao svjedok. Njegovi se potomci nakon oslobođenja Imotskog od Turaka pokrštavaju, a njihovih (riječ o Ćosiću Begoviću) 70 kanapa zemlje na Kamenmostu, uz Vrljiku, kao i kula, pripali su iz Mostara doseljenom serdaru Mati Šoiću.

Godine 1725. mletačke vlasti u Imotskom dodjeljuju zemlju sljedećim Ćosića obiteljima: 10-članoj obitelji Stipana i Mije Ćosića pripalo je po 20 kanapa zemlje, a serdaru Stoj anu Ćosiću uz kuću u Imotskom dodijeljeno je 50 kanapa zemlje, od čega je 46 dobio za 23 ukućana, a 12 kanapa za obnašanje dužnosti serdara. Braća Jerko i Luka Ćosić tom prigodom postaju vlasnici 20 kanapa zemlje. U Prološcu, u zaseoku Borovište, 1725. godine 13 kanapa zemlje dobiva 7-člana obitelj Ivana Ćosića rečenog Trboglav, čijim će potomcima ovaj nadimak postati prezimenom.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.