PRISOJAČKA PREZIMENA: Šole-Sladoje

Kako su Šole i Sladoje isti rod, koji je razdvojen konačnim opredjeljivanjem jednog dijela pripadnika roda za prezime Šola a drugih za prezime Sladoja, ovom ćemo ih prigodom razmatrati skupa.

Danas Šole Sladoje žive u Prisoju, Šole u Grabovici (2 obitelji, 3 člana), Tomislavgradu (1, 4) Dobrićima (1, 1) i u Letki (1, 4), a Sladoje su nastanjene u Sarajlijama (4, 10) i Tomislavgradu (3, 10).

Prezime Sladoja nastalo je od starog osobnog imena Sladoje, koje je potvrđeno i 1477. godine, kada se među onima koji sele iz Imotske krajine u Brotnjo (današnja hercegovačka općina Čitluk) nalazi i Sladoje, sin Vukšin (tada još nije bilo prezimena). A prezime Šola, tvrdi predaja iz Grabovice, nastalo je tako što je jedan Sladoje često u govoru rabi o poštapalicu, šo, šo …

Godine 1961. M. Petrić je u Prisoju zabilježio prezimensku kombinaciju Šola-Sladoja, a u Grabovici prezime Šola, s napomenom da su njegovi nositelji u Grabovicu doselili iz Prisoja.

Isti autor za Prisojane roda Šola-Sladoja tvrdi da su “podrijetlom iz Dicma (kod Sinja).”

Tvrdnja je utemeljena na kazivanjima pripadnika toga roda, koji su se službeno zvali Šola-Sladoja. Kako su i Šole i Sladoje u Dicmu nepoznate, onda je vjerojatno da je “plemensko pamćenje” maticu svoga roda zemljopisno pomaklo malo prema sjeverozapadu. Naime, Dicmu najbliže Sladojeviće odnosno Sladoviće (to su inačice prezimena Sladoja) susrećemo, a zahvaljujući popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine, u čak tri naselja znamenite Poljičke kneževine: u Kostanju Sladojeviće (6 obitelji, 35 članova) i Sladoviće (2, 15), Gornjem Polju Sladojeviće (4, 43) i Parlijanoviće Sladojeviće (1, 6) i u Zvečanjima Sladojeviće (1, 9).

Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanović u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika zabilježio u Grabovici 6-članu obitelj Stipana Sladojevića. Kako Sladojevića nema u popisu biskupa fra Pave Dragićevića 1741/42. godine, onda je ova obitelj odnekud doselila u Grabovicu ili je pak najprije odselila na mletački teritorij pa se onda, zbog nepoznatih razloga, ponovo vratila u Tursku, na svoju djedovinu, u Grabovicu, što u to doba nije bila rijetkost. Za ovu tvrdnju potvrdu nalazimo u matici umrlih stare župe Grabovice, u kojoj je 16. listopada 1832. godine zabilježena smrt Tome Sladojevića, koji ovozemljaski život okončao u 90. godini. Dakle, riječ je o pripadniku roda Sladojevića, rođenom 1742. godine, kojemu, jer to nije bio običaj, nije upisano mjesto rođenja. Čak je moguće daje to Toma sin Stipanov, čiju je obitelj u popisu 1768. godine zabilježio biskup fra Marijan Bogdanović. U maticama umrlih 15. siječnja 1836. godine zabilježena je smrt Lucije Sladojević-Šolić, koja je živjela 80 godina, dakle rođena je 1756. godine. Ovo je još jedan dokaz da su Šole i Sladoje jedan rod.

Inače, prezime Šola prvi se put u maticama župe Grabovice pojavljuje 23. kolovoza 1834. godine, kada je zabilježena smrt l S-godišnjeg Ivana Šole sina Ivanova.

Ako su Šole i Sladoje isti rod, koji upotrebljava jedno ili drugo prezime ili prezimensku kombinaciju Sladojević-Šolić (Sladoja-Šola), onda je zanimljiva i činjenica da je biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine u Kablićima pokraj Livna zabilježio dvočlanu obitelj Ilije Šole (Elias Sola). Kako su dvočlane obitelji u tom vremenu prava rijetkost, smatram da je riječ o starijem bračnom paru, koji je ostao na kućištu, dok su mlađi članovi ove obitelji i više obitelji s ovim prezimenom preselile na teritorij odakle su Mlečani istjerali Turke, dakle u Imotsku ili pak Cetinsku krajinu.

Je li 5-člana obitelj Jakova Sladevića’, koja 1686. godine sa zbjegom stanovnika imotskog sela Vinjana bježi prema Brelima, iz roda Sladoja bez prezimena Šola? Za odgovor su neizbježna dodatna istraživanja.

U Grabovici je zabilježena i predaja o pelješkom podrijetlu ovog starog buškoblatskog roda. Najvjerojatnije je utemeljena na činjenici daje posljednji biskup Stonske biskupije bio Antun Dolci-Slade (1801-1807). Bio je rodom iz Dubrovnika, pripadnik reda dominikanaca, nakon kojeg je Sveta Stolica zauvijek prestala imenovati stonske biskupe. A kad je nešto zadnje ili pak prvo, o njemu se mnogo više govori nego o ostalima a i duže se pamti. A tko opet ne bi rado imao i biskupa u svom rodu?

U nekim sredinama prezimena i Šola i Sladoja pripadaju pravoslavcima. Od 18. stoljeća u Lučanima pokraj Sinja obitavaju Sladoje pravoslavne vjeroispovijesti: 1768. godine je zabilježeno da je Nikola Sladoje pokojnog Ilije dužan sinjskom trgovcu Nikoli Dediću Lokmi 45 lira; 29. lipnja 1773. godine Stipan i Mijat Sladoje iz Lučana vraćaju državi, Mletačkoj Republici, kanap zemlje, što znači da su je nekad od nje i dobili kao doseljenici; 1790. u sudskim je ispravama ostao trag o sporu oko bunara obitelji Sladoje u Zelovu poviše Sinja.

Šole pravoslavne vjere živjele su u drugoj polovici 19. stoljeća u Mostaru, a jedan od njih Atanasije bavio se i književnim radom; njegova je sestra bila uzrokom neostvarenja bračnog mira pjesnika Alekse Šantića; na mostarske Šole podsjeća i lokalitet Šolina kula. Između Livna i Grahova postoji lokalitet Šolin Ždralovac, koji je pripadao istoimenoj pravoslavnoj obitelji, iz koje je potekao nakon II. svjetskog rata i prvi predsjednik Vlade tadašnje Narodne Republike Bosne i Hercegovine Vojo Šola.

O Šolama pravoslavne vjere zapis je ostavio i srpski etnolog Jefto Dedijer na početku 20. stoljeća. “U Mokrom (Mostarsko blato) Šola je starinom iz Makarske, odakle je prešao u Županjac (Duvno), a odatle prije 35 godine (oko 1875., op.A.I.) prešao ovamo kao fratarski kuhar. Djed mu je bio pravoslavne vjere, slavio je Đurđevdan, a tu su slavu zadržali i dalje dok je fratri ne zabraniše.” Ovo, kao i mnoge Dedijerove tvrdnje, nismo uspjeli provjeriti, jer je taj autor poznat po mnogim izmišljotinama iz velikosrpskih pobuda.  Kad je rukopis ove knjige bio završen, pružila nam se prigoda da zavirimo i u najstarije matice krštenih župe Grabovice, koje su pružile nove dokaze da su Šole i Sladoje (Sladojevići) živjeli usporedo u sva tri svoja buškoblatska staništa-Grabovici, Prisoju i Dobrićima. Čini se da smo našli i potvrdu da su Šole iz Grabovice preselile uPrisoje, a ne obratno, kako je to tvrdio 1961. godine M. Petrić. Naime, 12. kolovoza 1833. godine u maticama krštenih je upisano rođenje Marijana sina Stipana Šole iz Grabovice i majke Mare rođene Ćurić iz Korita, a tom se bračnom paru 13 godina kasnije, ali tada s prezimenom Sladoja (umjesto Šola), dakle 14. kolovoza 1846. godine u Prisoju rodila kći Anđa.

Inače, prezime Sladojević u Grabovici se (matice krštenih) javlja 12. kolovoza 1830. godine, kad je upisano rođenje Mije sina lure Sladojevića i majke Ruže rođene Maršić, a prezime Šola u Prisoju javlja se 6. ožujka 1835. godine, kad je upisano rođenje Anice kćeri Ivana Šole i majke Kate rođene Šarić.

Dobrićke Sladojeviće u maticama krštenih stare župe Grabovice susrećemo 14. travnja 1832. godine, kada je upisano rođenje Cvite kćeri Tome Sladojevića i Jele rođene Galić, a Šole se u Dobrićima pojavljuju tek 11. studenog 1912. godine, kad

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.