PRISOJAČKA PREZIMENA: Pavići

Danas na duvanjskom području Pavići žive u Rašeljkama i Prisoju.

“Prezime ima u osnovi hipokoristično ime Pavo i Pave, koje potječe od osnovnog imena Pavle / Pavao … Ime Pavao dolazi od latinskog Paulus sa značenjem “malen”. Ime se širilo kultom apostola Pavla, koje je dobio nakon obraćenja, a prije se zvao Saul i značilo je “onaj koji je od Boga isprošen”. Paulus je u Rimljana bio čest nadimak, kao u ostalom i u drugim jezicima: Malec, Malecki; Klein (njem. “malen”), Kiss (mađ. “malen”), Piculić (prema mlet. “malen”) itd., a ti su nadimci kasnije preuzeli službu nadimačkih prezimena.

Pavići su, koje P. Šimunović s razlogom naziva jednim od najfrekventnijih hrvatskih prezimena, različitog krvnog podrijetla. Zabilježeni su na gotovo cijelom području Hrvatske: u Zadru (240 osoba), Podvarošu – Sinj (174), Ričice – Imotski (127), Srijani – Split (152), Tijarica (83), zatim u Pakracu, Novoj Gradiški, Krapini, Vojniću; u Bosni i Hercegovini: livanjsko područje – Podhum, Vržerala, Podkraj, Žabljak, Doljani pokraj Jablanice, Zlosela i Osmanlije na kupreškoj visoravni itd.

Što se pak tiče duvanjskih Pavića, oni iz Rašeljaka čuvaju predaju da su “došli sa Tijarice, a daljnjom su starinom iz Doca pod Mosorom'”, a oni iz Prisoja znaju “da su sa Tijarice”.’ Iz Doca su se Pavići raselili po Cetinskoj krajini, te na buškoblatsko područje i u Imotsku krajinu.

Prvi spomen o pripadnicima ovoga roda je onaj 1686. godine, kada se u zbjegu stanovnika Zagvozda, koji će se zaustaviti na području Brela, nalazila i 3-člana obitelj Grge Pavića. On je bio iz Krstatica i njegova je loza izumrla.’ U Ričicama se Pavići spominju 1727. (Petar Pavić posjednik je 11 kanapa zemljišta), a doseljeni su iz Cetinske krajine.

Što se tiče pak Cetinske krajine, 1689. godine harambaša Jure Doturović i dva Pavića – Petar i Martin dobivaju od mletačkih vlasti zemljište za gradnju dvaju mlinova na vodotoku Gorućica’; 1691. godine među obiteljima koji traže pašnjačke prostore oko Tijarice, nalaze se i dva Pavića – Stipan i Paviša”; najkasnije 1709. Pavići iz Ugljana, zajedno s još nekim obiteljima (Udovičić, Marinović, Ćubelić, Gabrić, itd.) vraćaju se na područja pod turskom vlasti, dakle u Bosnu i Hercegovinu.

Posve je moguće da su to oni Pavići, koje će biskup fra Pavo Dragićević zabilježiti 1741/42. godine u Mišima, na livanjskoj strani Buškog blata. 1768. godine Pavića je toliko na buškoblatskom području da je nemoguće da su za svega 25 godina nastali od 5-člane obitelji Ivana Pavića iz Miša, pa je već tada započelo doseljavanje iz Tijarice. Dakle, biskup je fra Marijan Bogdanović 1768. godine zabilježio: u Mišima č članu obitelj Mate Pavića i 5-članu obitelj Mije Pavića; u Vučićima (danas Prisoje i Golinjevo) 3-članu obitelj Mate Pavića; u Podhumu dom ima Nikola Pavić i njegovih 11 ukućana; u Komoranima živi 7-člano domaćinstvo Pave Pavića.

Što se pak tiče Pavića iz Osmanlija i Zlosela na kupreškoj visoravni, oni su nastali od starog roda Brstila, koji su doselili iz Vrlike. Pavići iz Doljana pokraj Jablanice čuvaju predaju da su doselili iz Rašeljaka.

U sačuvanim maticama umrlih stare župe Grabovice, kojoj su tada pripadale i Rašeljke, Pavići se prvi put pojavljuju 29. rujna 1832. godine, kad je upisana smrt Ivana Pavića sina Petrova, koji je živo svega tri dana.

U maticama krštenih rašeljski se Pavići javljaju 29. prosinca 1830. godine kada je upisano rođenje Ivana sina Marka Pavića i majke Kate rođene Ivančić, a prisojski Pavići su prvi put zabilježeni 24. siječnja 1847. kada je rođen Petar sin Marka Pavića i majke Ive rođene Beljan.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.