PRISOJAČKA PREZIMENA: Gašpari
Danas na duvanjskom području Gašpari žive u Prisoju (1 obitelj), Roškom Polju (8 obitelji, 28 članova) i u Tomislavgradu (3, 12).
Starinom su iz Roškog Polja, gdje je u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio Il-članu obitelj “Gaspar N.” Kako je moglo doći do ovog “polovičnog” upisa? Naime, prema biskupovoj zapovijedi mjesni je župnik do biskupovog pohoda popisao sve glavare obitelji i broj ukućana u njima, i to predao biskupu, kad on posjeti župu. Tada je Roško Polje pripadalo staroj župi Duvno, otprilike prostor današnje općine Tomislavgrad s Rakitnom i Drežnicom. Upravitelj župe Duvno fra Martin Gabrić i njegov pomoćnik fra Mijo Panković nisu bili Duvnjaci, pa im se moglo dogoditi da su na terenu zaboravili upisati ime domaćina s prezimenom Gašpar, a kad je izvješće o biskupovom pohodu tadašnjoj Bosni Otomanskoj bilo konačno uobličeno u drugoj polovici 1743. godine biskupov tajnik fra Mate Marčinkušić Lašvanin nije tu zaboravnost mogao ispraviti pa je, a što bi drugo, upisao “Gaspar N”. Da je riječ o prezimenu Gašpar, a ne o imenu kako bi se moglo pomisliti dokazuje ono što je u svom popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1768. zabilježio biskup fra Marijan Bogdanović: u Roškom Polju tada dom imaju dvije obitelji s prezimenom Gašparović: Marijanova s 6 i Lukina s 13 članova. Dakako, produžavanje prezimena od Gašpar u Gašparović nije ništa neobično za neka vremena kad se čak vodila kampanja da sva hrvatska prezimena moraju završavati na -ić, jer su ona ostala navodno manje hrvatska.
Godine 1768. u Bosni i Hercegovini zabilježene su još dvije obitelji s prezimenom Gašpar: u Stipanićima 5-člana obitelj Mate Gašparovića i u Domaljevcima, stara župa Biela (sjeveroistočna Bosna) obitelj Ivana Gašparovića s 9 članova.
Ipak najstariji poznati spomen o ovome rodu je onaj iz 1686. godine, kada se u zbjegu stanovnika (dakako i doseljenika) sela Zagvozd, koji se kretao prema donjem toku Cetine i Makarskom primorju, nalazila i 7- člana obitelj Ivana Gašparevića.’ Svakako je riječ o doseljenicima, (jedino su mogli doseliti iz Roškog Polja), koji se nakon završetka Bečkog rata ne vraćaju u Zagvozd, jer tamo nisu imali ništa. Dakle, oni ostaju na Makarskom primorju da bi kasnije dio njih preselio u Vrgorsku krajinu, gdje i danas žive njihovi potomci.
Što se pak tiče Gašpara na području Cetinske krajine, pripadnici toga roda su nestali 1709. godine iz sela Košuta, iz sastava banderije harambaše Grgura Odrljina, jer su se vratili odakle su 1687. godine doselili, u Duvno ili pak Ramu. Možda je upravo riječ o obitelji Jure Gašparovića, koju je u selu Tršćanima, u župi Rama, zabilježio 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević. Međutim, Gašparovići, koji su bili u sastavu banderije harambaše Prološčića, a nastanjeni u selu Potravlju, u Cetinskoj krajini, ostaju u novom boravištu, gdje i danas žive njihovi potomci.
Danas pripadnici roda Gašpar žive i u selu Zvimjači, na tromeđi Kupresa, Duvna i Rame i vjerojatno su potomci Gašpara iz Tršćana u Rami, kojih tamo nema već 1768. godine, dakle u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
